Intelektualno vlasništvo

Što je intelektualno vlasništvo (IP)?

Intelektualno vlasništvo predstavlja kreativnu ili umjetničku realizaciju neke ideje koja je plod ljudskog intelekta te pripada njezinom stvaratelju. Iako neopipljivo u fizičkom smislu, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike imovine, pa se ono može kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti, naslijediti kao i svako drugo vlasništvo. U poslovnom smislu intelektualno vlasništvo predstavlja nematerijalnu imovinu ćija uspješena eksploatacija može biti vrijedan temelj poslovanja.

Patent

Patent je isključivo pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema, a priznaje se za izume koji se odnose na proizvod, postupak ili primjenu u trajanju od 20 godina.

Patent je pravni dokument koji svom nosiocu daje pravo spriječiti druge od proizvodnje, korištenja ili prodaje izuma bez dopuštenja, unutar određenog zemljopisnog područja i vremenskog perioda.

Patent osigurava vlasniku isključivo pravo na izradu, korištenje, stavljanje u promet ili prodaju izuma zaštičenog patentom.

Patent predstavlja vlasništvo čiju uporabu vlasnik može dopustiti drugim osobama na određeno vrijeme davanjem licence, ili ga u potpunosti prenijeti na druge osobe.

Uvjeti koje neki izum mora zadovoljiti za priznanje patenta jesu novost u odnosu na postoječe stanje tehnike, inventivna razina i industrijska primjenjivost.

Da bi ostvario patentnu zaštitu za svoj izum, prijavitelj je u postupku za priznanje patenta dužan otkriti tehničke detalje svog izuma u opsegu koji omogučuje stručnjaku iz predmetnog područja izradu ili upotrebu izuma. Takav opis izuma postaje, nakon određenog propisanog perioda tajnosti, javno dostupan svim zainteresiranima.

Osnovni princip - princip teritorijalnosti - patentna zaštita se dodjeljuje za određeno područje i njezine granice su valjane samo unutar teritorija države za koju je dodijeljen.

Izumitelj je osoba koja je stvorila izum svojim stvaralačkim radom. Osoba koja je u stvaranju izuma samo pružala tehničku pomoć nije izumitelj.

Prema Zakonu o radu (čl. 96) izum kojig je radnik ostvario na radu ili u svezi s radom pripada poslodavcu.
- Radnik ima pravo na nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom.
- Radnik je dužan čuvati podatke o izumu kao poslovnu tajnu.

Izum koji radnik nije ostvario na radu ili u svezi s radom, ali je u svezi s djelatnošću poslodavca pripada radniku (čl. 97). U takvom slučaju radnik je dužan:
- Obavijestiti poslodavca o izumu
- Pisano ponuditi poslodavcu ustupanje prava u svezi s tim izumom (pravo prvokupa). Poslodavac ima mjesec dana za očitovanje o ponudi radnika.

Žig (trademark)

Žig je isključivo pravo priznato za znak koji služi za razlikovanje proizvoda i/ili usluga jedne osobe od ostalih osoba u gospodarskom prometu.

Žigom je moguče zaštititi ime, logotip, amblem, etiketu ili druga razlikovna obilježja proizvoda i/ili usluge. U večini zemalja stjeće se registracijom na temelju ispitivanja koje obavlja odgovarajuće nadležno tijelo, a u Republici Hrvatskoj je to Državni zavod za intelektualno vlasništvo.

Osnovni uvjeti koje neki znak mora zadovoljiti da bi mogao postati žig jesu da je razlikovan te da nije sličan nekom ranijem žigu. Žig osigurava vlasniku isključivo pravo na stavljanje u promet proizvoda i/ili usluga obilježenih njime. Zaštita same kreacije nekog znaka, logotipa ili etikete moe predstavljati autorsko djelo koje je zaštićeno kao autorsko pravo, čime je zaštićen interes autora ili kreatora.

Dizajn

Dizajn je vanjski izgled nekog proizvoda u cjelini ili dijela proizvoda, koji proizlazi iz njegovih obilježja. Industrijskim dizajnom kao jednim od oblika intelektualnog vlasništva štite se prostorna ili plošna obilježja industrijski ili zanatski proizvedenog predmeta. Prostorna obilježja su oblik i obris proizvoda, a plošna obilježja su šare, crte, boje, tekstura te kombinacije navedenih obiljeja. Zaštićeni (registrirani) industrijski dizajn osigurava nositelju (vlasniku) isključivo pravo korištenja, odnosno izrade, ponude, stavljanja u promet, te uvoza ili izvoza proizvoda u kojem je industrijski dizajn sadržan ili na kojeg je industrijski dizajn primijenjen. Zaštičeni dizajn predstavlja intelektualno vlasništvo čiju uporabu vlasnik može odobriti drugim osobama na određeno vrijeme davanjem licencije ili ga može u potpunosti prenijeti na drugu osobu.

Uvjeti koje dizajn mora zadovoljiti da bi mogao biti zaštičen su novosti i individualni karakter. Dizajnerom se smatra fizička osoba koja je stvorila dizajn, a ne smatra se osoba koja je samo pružala tehničku pomoć u stvaranju dizajna.

Što se tiče vlasništva industijskog dizajna razlikujemo dvije situacije.
Ako je dizajn stvorio dizajner zaposlenik izvršavajući svoje obveze ili slijedeći upute poslodavca tada je poslodavac ovlašten za pokretanje postupka i stjecanje industrijskoga dizajna. Zakon o industrijskom dizajnu predviđa da se to ugovorom može drugačije urediti.
Ako je dizajn stvoren na temelju ugovora o narudžbi tada je naručitelj tog dizajna ovlašten za pokretanje postupka i stjecanje industrijskog dizajna, iako se to i u ovom slučaju može ugovorom drugačije urediti.

Autorsko pravo (copyright)

Autorsko pravo je pravo koje uživaju stvaratelji književnih, znanstvenih ili umjetničkih djela.
Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu.
Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog ostvarenja djela.
Autor je fizička osoba koja je stvorila originalnu intelektualnu tvorevinu, koja ima individualni karakter i koja je na neki način izražena.
Autorsko pravo je neprenosivo (osim kod nasljeđivanja), a autorsko-pravna zaštita traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti. Istekom tog roka djelo postaje javno dobro.

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP) regulira pravne odnose u slučaju autorskog djela.

U slučaju djela koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod poslodavca stvori autor zaposlenik izvršavajući svoje obveze ili po uputama poslodavca, pravni odnosi uređuju se ZAPSP-om, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos. Potrebno je urediti stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje djela, opseg i trajanje tog prava. Ukoliko pravni odnosi nisu uređeni nijednim od navedenih akata ili ugovorom autorsko pravo na djelo zadržava autor, bez ograničenja. Prethodne se odredbe ne odnose na računalne programe, kod kojih je poslodavac isključivo ovlašten izvršavati sva imovinska prava na tom računalno programu. Međutim, i to može biti ugovorom drugačije određeno.

U slučaju autorskog djela koje autor stvori po narudžbi pravni odnosi uređuju se ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi: obveze, visina naknada, obilježja, sastojci te rokovi predaje autorskog djela. ako ZAPSP-om ili ugovorom nije drugačije određeno, autorsko pravo na djelu zadržava autor, bez ograničenja.

Koja su djela autorska djela?

Autorska djela jesu osobito:
- jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi),
- glazbena djela,
- dramska i dramsko-glazbena djela,
- koreografska i pantomimska djela,
- djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike),
- djela arhitekture,
- djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna;
- fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom,
- audiovizualna djela uključujući kine-matografska djela,
- kartografska djela,
- prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao to su crteži, planovi, skice,tablice.